DRAGAN
SREĆNIJI I ZADOVOLJNIJI NEGO IKADA PRE
Zovem se Ivković Dragan i rođen sam u Požarevcu. Imam 26 godina. Roditelji su se razveli kada sam bio beba i otišli su u inostranstvo. Od tada skoro da nisam imao nikakav kontakt sa majkom. Ostao sam da živim u porodičnoj kući sa babom i dedom alkoholičarom. Atmosfera u kući je bila jako teška, skoro nepodnošljiva. Zbog toga sam sa nekih 15-16 godina otišao od kuće. Živeo sam u iznajmljenom stanu i malo po malo počeo sam da se družim sa ljudima koji diluju i koji se drogiraju. Ubrzo sam i ja krenuo tim putem. Kao klinac mislio sam da će mi takav način života i novac doneti sreću i zadovoljstvo. Kasno sam shvatio da je to bila laž i iluzija. U narkomaniji i na ulici sam prošao jako dug i težak period uključujući i zatvor. Nisam bio srećan i duša mi je bila prazna. Duboko sam bio umešan u sve loše stvari iz kojih nisam mogao da se izvučem. Počeo sam sve više da uzimam heroin i postajao sam sve očajniji.
U međuvremenu se pojavio otac sa kojim nisam bio u dobrim odnosima zbog načina na koji sam živeo. Ponudio mi je pomoć. Rekao mi je da je čuo za „Raskršće“ i da ako želim da uđem u program tu je za mene. Bilo mi je jako teško da donesem takvu odluku. Nakon saobraćajne nesreće, u kojoj sam jedva ostao živ, odlučio sam da uđem u „Raskršće“ bar na neko vreme. Na početku mi je bilo jako teško. Kad sam upoznao Boga praznina u mojoj duši se ispunila. Sedeo sam u centru u izolaciji, bez dinara u džepu a bio sam srećniji i zadovoljniji nego ikada ranije. Prihvatio sam Boga svim srcem i sve što je program nudio. I posle spoznaje da je Bog živ bilo je teških odluka, bilo je uspona i padova. Šta god da se dešavalo uvek sam verovao da će Bog sve izvesti na dobro. Nakon završetka programa ostao sam u Novom Sadu. Zaposlio sam se i imam devojku hrišćanku. Odnosi sa porodicom su bolji nego ikada. Život sa Bogom me čini srećnim i zadovoljnim.

